Prestižna Oktobarska nagrada za najvrednija dostignuća koju opština Srbobran tradicionalno uručuje svake godine na Svečanoj akademiji u Pozorištancu, 19. oktobra povodom Dana oslobođenja i Dana opštine, otišla je u ruke Josipa Pirmajera (73), istaknutog člana čuvene generacije fudbalera Partizana koja je 1966. godine u Briselu igrala veliko finale Kupa evropskih šampiona (KEŠ) sa slavnim Real Madridom.
FOTO: RadioSrbobran.info |
Izlazak na scenu polularnog Sepike praćen je gromoglasnim aplauzom, koji se obratio sugrađanima i ostalim gostima na Svečanoj akademiji:
„Pripala mi je čast, verovatno zato što sam i najstariji, da se zahvalim u ime svih nagrađenih. Nama dobitnicma je velika čast jer je naš društveni angažman prepoznat u lokalnoj zajednici, za šta smo neizmerno zahvalni. Zahvalni smo upravo zbog toga što je najveća čovekova sreća kada neko drugi ume da prepozna rezultat, požrtvovanost i zalaganje, jer skromna osoba nikad ne kreće od sebe, već se svojim dostignućima trudi da opravda očekivanja okruženja”, poručio je legendarni fudbaler i dodao da je čovek društveno biće i teži da iza njega ostane nešto po čemu će ga svi pamtiti kada prođe vreme u kojem je živeo.
Pirmajer je na kraju govora svim građanima Srbobrana čestitao Dan oslobođenja i Dan opštine, jer, kako je naveo, sećanjem na važne istorijske datume čuvamo značaj oslobodilačke borbe i težnje ga slobodi koju zajedno moramo da čuvamo.
FOTO: RadioSrbobran.info |
Inače, Josip Pirmajer se rodio 14. februara 1944. godine u logoru u slovenačkom Trbovlju, a još kao dečak, iako talentovan za više sportova, Josip Primajer opredelio se za fudbal. Imao je 16 godina dobija poziv Novog Sada, a sa žuto-plavima igrao je u elitnom rangu takmičenja, gde su ga zapazili beogradski večiti rivali, Partizan i Crvena zvezda. Prvi su se u to vreme više pitali jer su bili vojni klub, tako da je u decembru 1963. završio na stadionu JNA. Te četiri i po godine smatra najuspešnijim u karijeri, jer je sa klubom bio šampion SFRJ 1965. godine, a već 1966. igrao je finale Kupa evropskih šampiona (pandan današnjoj Ligi šampiona).
Za Partizan je odigrao 261 utakmicu i postigao 89 golova, a u poslednjoj sezoni bio je prvi strelac tima. Tih godina bio je reprezentativac SFRJ i učestvovao je na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. Zbog nezadovoljstva ponuđenim uslovima u novom ugovoru, iz inata prelazi u Vojvodinu, kada ga je zvao čuveni Vujadin Boškov. Kasnije je međutim shvatio da je pogrešio, pa je 1972. otišao u francuski Olimpik Nim, da bi kasnije, sa 33 godine u Novom Sadu završio dugu igračku karijeru. Kraj jedne, označio je početak druge karijere. Postao je trener, a između ostalih, vodio je Novi Sad, Novi Bečej, Vojvodinu, Elan, OFK Beograd, Sileks iz Tetova, Big Bul iz Bačinaca i Bečej. Pirmajer svoje penzionerske dane danas provodi u svom Srbobranu.
Post a Comment